Zašto smo dobre za druge, a loše za sebe?

Koliko puta ste se našli u situaciji da se brinete o svima oko sebe, ali kad dođe vrijeme da se posvetite vlastitim potrebama, odjednom vam ponestane hrabrosti, energije ili motivacije? Ako ste žena u kasnim 40-im ili ranim 50-im godinama, vjerojatno vam je ovaj scenarij itekako poznat.

U razgovorima s mnogim ženama upravo ove dobi, često čujem slične priče. Mnoge od njih žele promijeniti posao, karijeru ili pokrenuti vlastiti posao ali nedostaje im samopouzdanja, podrške ili jasnoće o tome što zaista žele. Zanimljivo je da su to žene koje su već izgradile uspješne karijere, koje su priznate i cijenjene u svojim tvrtkama, često na rukovodećim pozicijama s velikom odgovornošću. Društveno su uspješne, pametne i sposobne – prava slika uspjeha.

No, kad s njima razgovaram, te kvalitete kao da za njih same ne postoje. Svoja postignuća iznose hladno, kao popis obaveza, bez imalo emocija. "Zaposlila sam se, napredovala, postala direktorica, prešla u drugu firmu, radila u inozemstvu, vratila se, udala, zaradila novac, kupila drugi stan... Sve je u redu, ali ja nisam." Ova rečenica, iako naizgled jednostavna, krije u sebi duboko nezadovoljstvo koje često izranja na površinu tek nakon dugih razgovora.

Što žene sprječava da naprave promjene koje toliko žele? Strahovi i sumnje najčešći su odgovori. "Imam 50 godina, što da sad mijenjam?", "Tko će me zaposliti u drugoj branši?", "Bojim se da ne napravim još veći problem…" Ove misli često ih drže zarobljenima u situacijama koje ih više ne ispunjavaju.

Zašto smo dobre kompaniji, obitelji, prijateljima, ali ne i sebi? Razlog leži u našem odgoju, obrazovanju i društvenim očekivanjima. Naučene smo da budemo tu za druge, da se prilagođavamo, da se žrtvujemo. No, vrijeme je da se te ustaljene obrasce preispita i da se usudimo postaviti sebe na prvo mjesto.

Promjena ne mora biti teška, ali zahtijeva odlučnost, otvoren um i jasno definiranje ciljeva. Kada donesete odluku da želite promjenu, već ste na dobrom putu i 80%  realizacije zadanog cilja. Možda će vam trebati dodatna podrška ili vrijeme da se prilagodite, ali već ste prošli veći dio puta prema ostvarenju željenog cilja.

Sjetite se, za tih preostalih 20% vrijedi se potruditi. I znajte da imate pravo biti sretni i zadovoljni – ne samo za druge, nego i za sebe.